Ruševina je jedna od više od 1600 mustatila otkrivenih u Saudijskoj Arabiji od 1970-ih pa do sada.
Arheolozi u Saudijskoj Arabiji otkrili su drevne ljudske ostatke pokopane u blizini stotina razbacanih životinjskih kostiju unutar 7000 godina starog pustinjskog spomenika, ritualnog mjesta koje je koristio prapovijesni kult. Ostaci odraslog muškarca otprilike u njegovim 30-ima, pronađeni su unutar mustatila, strukture koja je dobila ime od arapske riječi za pravokutnik.
Ruševina je jedna od više od 1600 mustatila otkrivenih u Saudijskoj Arabiji od 1970-ih pa do sada. Uglavnom uronjene ispod pijeska, građevine su izgrađene kada je Arapska pustinja bila bujni travnjak gdje su lutali slonovi i kupali se vodenkonji u jezerima. Graditelji mustatila bili su pripadnici nepoznatog kulta. Kako je klimatska promjena polako pretvarala zemlju u pustinju, članovi kulta vjerojatno su se okupili kako bi je zaštitili žrtvujući svoju stoku nepoznatim bogovima, piše LiveScience. Novo iskopavanje mustatila, detaljno opisano u studiji objavljenoj 15. ožujka u časopisu PLOS One, otkrilo je više detalja o mistificirajućim strukturama i njihovim štovateljima izgubljenim u vremenu.
O njima se gotovo ništa ne zna
“Gotovo ništa nije napisano o mustatilima i vjerovanjima koja su ih okruživala”, rekla je za Live Science glavna autorica studije Melissa Kennedy, arheologinja sa Sveučilišta Zapadne Australije. “Samo 10 mustatila je iskopano, a ova je studija jedna od prvih objavljenih. Tako da još uvijek ne znamo puno o ovoj tradiciji.”
Mustatile se razlikuju po svom izgledu, ali obično su dugački pravokutnici formirani od niskih stijena visokih oko metra. Iskapanja su otkrila složene strukture unutar nekih ruševina, uključujući unutarnje zidove i stupove koji ustupaju mjesto središnjim odajama koje su vjerojatno rezervirane za gozbe i ritualna žrtvovanja, rekla je Kennedy.
Štovatelji su ulazili u mustatile s jednog kraja i hodali 20 do 600 m ili više do drugog kraja, gdje ih je čekala platforma sa “svetim kamenom”. U komori unutar glave nalazio se beytl – takozvani sveti kamen, koji je ponekad potjecao iz meteorita – koji su članovi kulta koristili za komunikaciju sa svojim bogovima.
Što su sve pronašli i kakvi su bili rituali
Mustatil koji su iskopali istraživači, nalazi se 55 kilometara istočno od drevnog grada Al Ule, dugačak je 140 m i izgrađen od lokalnog pješčenjaka. Njegov bejtl je veliki uspravni kamen, oko kojeg su istraživači pronašli 260 fragmenata životinjskih lubanja i rogova. Dijelovi kostiju uglavnom su od pripitomljenih goveda, iako su istraživači rekli da neki fragmenti pripadaju pripitomljenim kozama, gazelama i malim preživačima.
“Najvjerojatnije bi doveli životinje sa sobom, potencijalno bi ih zaklali na licu mjesta, ponudili rogove i gornje dijelove lubanje božanstvu, dok bi se potencijalno gostili ostatkom ostataka”, rekla je Kennedy. “Ne možemo biti sigurni je li se klanje dogodilo na licu mjesta ili negdje drugdje, jer nismo pronašli ostatak životinjskih ostataka. Ipak, smatramo da se najvjerojatnije dogodilo na licu mjesta, jer su rogovi, posebno keratin — koji se vrlo brzo razgrađuje — bili su u tako dobrom stanju. To sugerira da je vjerojatno postojalo samo kratko vrijeme prije uklanjanja rogova i njihove ponude u mustatilu.”
Neposredno sjeverno od mustatilove glave, istraživači su pronašli cistu, vrstu grobne komore građene tijekom neolitika i brončanog doba diljem Europe i Bliskog istoka. Analiza zakopanih kostiju koje su pripadale tom čovjeku otkrila je da je bio u svojim 30-ima ili ranim 40-ima kada je umro i da je vjerojatno imao osteoartritis, degenerativnu bolest zglobova koja je najčešći oblik artritisa. Radiokarbonsko datiranje ljudskih i životinjskih kostiju pokazalo je da je čovjek pokopan 400 godina nakon što su životinje zaklane – znak da su mustatili bili mjesta ponovljenih hodočašća.
I daje enigmatično
“Pronalazimo sve više i više dokaza da su ljudi pokopani u mustatilima”, rekla je Kennedy. “Međutim, ti su ukopi uvijek kasniji; ne datiraju iz istog vremenskog razdoblja kao žrtve životinja. Pretpostavljamo da su mjesta mustatila zadržala svoju važnost čak i nakon što su prestala s njihovom upotrebom i da će kasnije generacije pokapati svoje mrtve na tim mjestima kao način potvrde vlasništva nad tim strukturama”.
Svrha ceremonija mustatila ostaje enigma. Budući da su strukture koje se protežu kroz pustinju izgrađene tijekom holocenskog vlažnog razdoblja — faze koja je trajala između 7000. pr. i 6000. pr. Kr. za Arabiju, čineći nju i sjevernu Afriku mnogo vlažnijim, ali još uvijek sklonima sušama i sporoj dezertifikaciji – istraživači misle da bi mogla postojati neka veza između rituala koji se prakticiraju unutar ovih struktura i zajedničke želje da se zemlja koja se suši blagoslovi kišom. Oni sada testiraju ovu hipotezu zemljopisnim mapiranjem bliskog položaja mustatila na prapovijesnim pašnjacima, rijekama i jezerima. Istraga, koja je u tijeku, mogla bi otkriti veze između drevnih vjerskih običaja i iskonske klimatske krize u regiji.