OVDJE KRIMINALA NEMA, NIKO NE ZAKLJUČAVA AUTO, PLATA JE 2.000 EURA: Ima posla za sve- Porodica iz Srbije ne krije svoje oduševljenje ovom DRŽAVOM

Srbi koji žive u inostranstvu, drugačijim stilom života od onog kod nas, uvijek su interesantni u medijima i na društvenim mrežama. Tako se ponovo na mrežama širi priča o Jeleni i Zoranu Panić, koji su sa sinovima Đorđem i Markom među malobrojnim Srbima koji žive na Islandu. Ta zemlja je zemlja u kojoj posla ima, navode, za sve, sa izuzetnom zdravstvenom zaštitom, gdje gotovo nema kriminala, u kojoj administrativne poslove završite za desetak minuta preko interneta i gdje se velika pažnja posvećuje ekologiji.

Priča o njima se, i nekoliko godina nakon prvog intervjua koji su dali, sada širi mrežama, a objavio ju je i portal “Posao u inostranstvu.net”, a govorili su za Betu.

 

Panići su, kako se već pisalo u Rejkjaviku skoro dvije decenije. Prvo je u tu ostrvsku zemlju otišao Zoran i to po pozivu jednog fudbalskog kluba.

Uprkos surovoj klimi, kaže Jelena u razgovoru za agenciju Beta, Island je zemlja u kojoj se lijepo živi jer država savršeno funkcioniše, nema kriminala, a ima posla za sve koji žele da rade.

 

– Već sa 14 godina Islanđani počinju da rade lakše poslove i do 16. godine ne plaćaju porez. Grad Rejkjavik obezbjeđuje posao preko leta za sve đake koji žele da rade. To su četvoročasovni poslovi, uglavnom na održavanju travnjaka i dečijih igrališta – dodaje ona.

 

Prema Jeleninim riječima, prosječna plata radnika na Islandu je oko 2.000 evra, ishrana četvoročlane porodice košta mjesečno oko 1.000 evra, troškovi grejanja stana od 100 kvadrata su oko 70 evra, a struje oko 60 evra.

 

– Na Islandu gotovo i da nema kriminala, stanove i kuće preko dana niko ne zaključava, kao i kola. Zbunjeni su kad ih pitate što ne zaključavaju kola, jer kažu zašto bi neko ukrao moja kola, kad ovdje svi imaju svoja – istakla je ona.

 

Gotovo svi administativni poslovi, dodala je Panić, mogu da se završe preko interneta, i među malobrojnim za koje mora da se ode u državnu ustanovu je izdavanje pasoša.

 

– Da bi dobili pasoš potrebno je da odete do određene kancelarije da bi vas slikali, ali čitava procedura ne traje duže od 10 minuta. Pasoš se dostavlja poštom na kućnu adresu – izjavila je ona.

 

Prema njenim riječima, zdravstveni sistem na Islandu je vejrovatno među najboljim na svijetu, pregledi nisu skupi ni kad ih sami plaćate, a zdravstveno osiguranje pokriva troškove liječenja tokom godine sve do određenog iznosa. Na snimanja i preglede kod ljekara specijaliste ne čeka se duže od tri nedjelje.

 

Ona je tada istakla da Islanđani posebnu pažnju poklanjaju očuvanju ekologije i zdravlja.

 

– Od malih nogu djecu navikavaju da borave što više na otvorenom. Bebe preko dana spavaju u kolicima na terasama bez obzira koliko je hladno i da li vjetar duva. Čak vezuju kolica da ih vjetar ne bi odnio – rekla je Panić.

 

Uskršnje praznike Panići su, poput mnogih naših ljudi u dijaspori proveli u Srbiji, a svaki dolazak kući opisuju kao prelazak iz jednog svijeta u drugi.

 

– Na Islandu otprilike u ovo vrijeme dan počinje da bude duži i noć će veoma kratko trajati. Preko leta na Islandu gotovo nema mraka, sumrak traje samo jedan sat, i to oko ponoći – kazala je Jelena Panić (46).

 

Prema njenim riječima, za razliku od leta, tokom zime koja traje od oktobra do aprila, stanovnici Islanda rijetko kad vide sunce.

 

– U decembru na Islandu sviće oko 11 sati, a mrak pada već oko 15 časova, ako nije oblačno. Ukoliko ima oblaka dan i ne svane. Dešava se da kiša pada neprestano 30 noći i dana – kaže Jelena.

Naši ljudi na Islandu veoma teško podnose surove vremenske prilike, ali ne samo oni, teško je i Islanđanima.

 

– Tokom zime, jednom ili dva puta Islanđani odlaze u Španiju, na Floridu, Kanarska ostrva ili Tenerife. Mnogi kupuju kuće i nakon penzionisanja sele se u tople krajeve – dodala je Panić.

 

Prema njenim riječima, kada dijete krene u vrtić i školu roditelji moraju da mu obezbijede gumeno odjelo, čizme i skafander.

 

– Moj najveći šok u vrtiću je bio kada sam došla po sina a zatekla vaspitačicu kako hladnom vodom iz crijeva pere djecu koja treba da uđu u vrtić. Njihova gumena odjela bila su skroz uprljana peskom i blatom jer su se igrali u dvorištu – objašnjava Jelena.

 

Boravak na otvorenom, dodala je, obavezan je i za osnovce. Tokom avgusta i septembra, kao i tokom maja i juna, časovi fizičkog su napolju i kada pada kiša, a sva djeca do osmog razreda moraju da izađu iz učionice za dva velika odmora.

 

– Za vrijeme jednog odmora deca jednu užinu koju im roditelji spremaju a to nikako ne sme da bude slatkiš i sok, već voće ili povrće. Na drugom velikom odmoru jedu kuvani obrok koji škola priprema, a on se plaća oko 80 evra mjesečno – rekla je Panić i dodala da sve osnovne škole, posle časova, organizuju za starije učenike druženja i zabavne igre.

 

Prema njenim riječima, izlazak u kafiće i diskoteke na Islandu je dozvoljen mladima koji imaju 23 godine, a sa 18 godina mogu da uđu tek u po koji kafić.

 

Preko čitave godine, kazala je ona, Islanđani se kupaju u otvorenim bazenima sa toplom vodom kojih ima u svakom naselju, a svaku priliku koriste da odu na izlet u kampove kojih ima širom zemlje.

 

– Islanđani su veoma ljubazni i međusobno i prema strancima, nigdje nećete biti odbijeni ukoliko zatražite pomoć, svi će vam odgovoriti sa osmijehom. Izuzetno su pažljivi u svakodnevnoj komunikaciji, a posebno na poslu – objašnjava Jelena Panić.

Na Islandu, dodala je ona, nikome se sigurno neće desiti da poslije druženja sa prijateljima sjedne u kola u pripitom stanju.

 

Islanđani zovu policiju, čim primijete da je neko pijan sjeo za volan, makar da se radi o nekom njihovim najbližem sa kojim su upravo oni sjedili zajedno i provodili se, rekla je Jelena Panić ranije za agenciju Beta.