Ovo staklo, prvi put opisano u znanstvenom radu 1933. godine, izvor je mnogih teorija i zagonetki koje intrigiraju znanstvenike već gotovo stoljeće.
Egipatsko pješčano more, koja se prostire na području od 72.000 km² i povezuje Egipat i Libiju, skriva tajanstveno staklo poznato kao libijsko pustinjsko staklo. Ako se nađete na određenom dijelu pustinje na jugoistoku Libije i jugozapadu Egipta, primijetit ćete komadiće žutog stakla rasute po pješčanom krajoliku.
Ovo staklo, prvi put opisano u znanstvenom radu 1933. godine, izvor je mnogih teorija i zagonetki koje intrigiraju znanstvenike već gotovo stoljeće. Mineralni kolekcionari cijene ga zbog ljepote, relativne rijetkosti, ali i tajanstvenosti koja ga okružuje. Komad tog stakla čak se nalazi i u privjesku pronađenom u grobnici egipatskog faraona Tutankamona.
Dugogodišnje spekulacije o podrijetlu ovog stakla uključivale su teorije o vulkanskim aktivnostima na Mjesecu, udarima munja koji stvaraju “fulgurite” (staklo nastalo od stapanja pijeska i tla udarenog munjom), sedimentarnim ili hidrotermalnim procesima, masovnim eksplozijama meteora u zraku ili čak dolasku s obližnjeg meteoritskog kratera.
https://www.youtube.com/watch?v=xdotq4DNN2Y
Nije s ovog planeta
Sada, zahvaljujući naprednoj mikroskopiji, vjerujemo da imamo odgovor. U suradnji s kolegama iz Njemačke, Egipta i Maroka, identificirao sam libijsko pustinjsko staklo kao proizvod udara meteorita na Zemljinu površinu.
Sukobi u svemiru temeljni su proces u Sunčevu sustavu, jer su planeti i njihovi prirodni sateliti nastali sudarima asteroida i embrija planeta (također nazvanih planetesimi) koji su se sudarali međusobno. Ti udari također su pomogli u stvaranju naše planete.
Već 1996. godine znanstvenici su utvrdili da je staklo staro gotovo 29 milijuna godina. Kasnije istraživanje sugeriralo je da je izvor materijala sastavljen od zrna kvarca prekrivenih mješavinom glinenih minerala te oksida željeza i titana, prenosi Science Alert.
Ovo posljednje otkriće postavilo je još pitanja jer je predložena dob stakla starija od odgovarajućeg izvora materijala na relevantnom području pustinje Velikog pustinjskog mora prije 29 milijuna godina.
Od čega su sazdani
U nedavnom istraživanju, jedan od koautora dobio je dva komada stakla od lokalnog stanovnika koji ih je prikupio u regiji Al Jaouf na jugoistoku Libije.
Proučavani su uzorci tehnikom transmisijske elektronske mikroskopije (TEM), suvremenom tehnikom koja nam omogućuje vidjeti male čestice materijala – 20.000 puta manje od debljine lista papira. “Koristeći ovu tehniku super visoke uvećanosti, otkrili smo male minerale u staklu, različite vrste cirkonijevog oksida (ZrO₂)”, navode na Science Alertu.
Minerali su sastavljeni od kemijskih elemenata, čiji atomi tvore redovito trodimenzionalno pakiranje. Zamislite postavljanje jaja ili boca s gaziranim pićima na polici supermarketa: slojevi na slojevima osiguravaju najefikasnije skladištenje. Slično tome, atomi se slažu u kristalnu rešetku koja je jedinstvena za svaki mineral.
Jedan polimorf ZrO₂ koji smo promatrali u libijskom pustinjskom staklu naziva se kubični cirkonij – vrsta koja se može vidjeti u nakitu kao sintetička zamjena za dijamante. Ovaj mineral može se formirati samo pri visokoj temperaturi između 2.250°C i 2.700°C.
Još jedan polimorf ZrO₂ koji su primijetili bio je vrlo rijedak po imenu ortho-II ili OII. On se formira pri vrlo visokom tlaku – oko 130.000 atmosfera.
Dio misterije rješen
Takvi uvjeti tlaka i temperature pružili su nam dokaz da staklo potječe od udara meteorita. To je zato što se takvi uvjeti mogu postići samo u Zemljinoj kori udarom meteorita ili eksplozijom atomske bombe.
Ako je otkriće Science Alerta ispravno, roditeljski krater – gdje je meteorit udario u Zemljinu površinu – trebao bi biti negdje u blizini.
“Najbliži poznati krateri meteorita, nazvani GP i Oasis, imaju promjere od 2 km i 18 km, i prilično su udaljeni od mjesta na kojem smo testirali staklo. Previše su daleko i premali da bi se smatrali roditeljskim kraterima za takve masivne količine stakla koncentrirane na jednom mjestu.
Dakle, iako smo riješili dio misterije, ostaju još pitanja. Gdje je roditeljski krater? Koliki je i gdje se nalazi? Možda je bio eroziran, deformiran ili prekriven pijeskom? Za odgovore će biti potrebna dodatna istraživanja”, zaključuju s portala.