Postoji mnogo toga što ne znamo, a ono o čemu je vrlo malo ljudi istraživalo je permafrost.”
Zemljino brzo odmrzavanje stavlja naše ekosustave i naše vlastito zdravlje pod čitav niz opasnosti, uključujući niz potencijalnih patogena koji su možda nekad izazivali kaos među našim precima.
Kako izvještava Pandora Dewan iz Newsweeka, znanstvenici su sve više zabrinuti da bi virusi uspješno probuđeni nakon desetaka tisuća godina, sačuvani u permafrostu, mogli biti znak gorih stvari koje dolaze.
Postoji faktor X o kojem stvarno ne znamo puno”, rekla je stručnjakinja za zarazne bolesti s Umeå sveučilišta, Birgitta Evengård, prenosi Science Alert.
Koliko god takve buduće prijetnje bile spekulativne, ono što su istraživači otkrili posljednjih godina zahtijeva ozbiljno razmatranje poboljšanja nadzora i istraživanja potencijalnih prijelaza u Arktiku.
Bolesti bi moglo biti više
Zahvaljujući samom načinu djelovanja zaraznih bolesti, većina epidemija vjerojatno će nastati iz novog izvora, poput populacije divljih životinja. Studije su pokazale da se izbijanja zoonotskih bolesti povećavaju, kako po broju, tako i po raznolikosti, a smatra se da će smrtnost nastaviti rasti prosječno gotovo 10 posto svake godine.
Takve statistike čak ne uzimaju u obzir poraste uzrokovane katastrofalnim događajima poput COVID-19, koji se također očekuju s većom učestalošću kako se klima mijenja i ljudi prodiru u veću raznolikost staništa životinja.
Iako nas povijest može poučiti o tome kako su se bolesti širile s jednog domaćina na drugi kroz prostor, mogućnost da patogen napravi veliki skok kroz vrijeme nova je teritorija za istraživače. Ipak, postoje čvrsti razlozi sumnjati da je to moguće, pa čak i vjerojatno.
Pojava antraksa
Godine 2016., antraks je navodno bio odgovoran za smrt više od 2.000 sobova i jedne osobe u rijetko naseljenom okrugu Yamalo-Nenets na sjeverozapadu Sibira. Podrijetlo ovog određenog izbijanja smatra se zaraženim lešinama životinja, onih koje su bile dugo smrznute u sibirskom ledu.
Bakterija odgovorna za bolest, Bacillus anthracis, razvila je sposobnost hibernacije u obliku spora, a druga vrsta iz istog roda ponovno je oživjela u laboratoriju nakon desetaka milijuna godina očuvanja unutar pčele zarobljene u jantaru.
Virusi također mogu imati sličnu sposobnost spavanja kroz stoljeća. Prošle godine, istraživači su izvijestili o oživljavanju amoebnog virusa starog 50.000 godina pronađenog u smrznutom sedimentu 16 metara ispod ruskog jezera.
Što ove laboratorijske studije govore o šansama stvarnih svjetskih virusnih infekcija teško je reći. Iako virusi zahtijevaju odgovarajuću ‘opremu’ kako bi se pričvrstili za stanice domaćina i razmnožavali se, nema jasnog pravila o evolucijskom odnosu između dva potencijalna domaćina, što čini teškim predviđanje koliko smo osjetljivi na patogene temeljene na tome što su inficirali u prošlosti.
Istraživanje na Arktiku
S druge strane, stopa i intenzitet kontakta s virusom mogli bi napraviti razliku u tome hoće li na kraju razviti sredstvo za infekciju novog domaćina. Ako u zajednički ekosustav ubacite dovoljno mikroba u kratkom vremenskom okviru, postoji šansa da će barem jedan pronaći novog domaćina za infekciju.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Ottawi koristili su sekvenciranje DNA i RNA kako bi stvorili sliku o vrstama virusa pronađenih u tlu i vodi jezera Hazen, najvećeg slatkovodnog jezera na visokom Arktiku. Njihovo istraživanje, objavljeno 2022., sugerira da bi smrznuti sjever mogao postati “plodno tlo za nastanak pandemija” kako led nastavlja kopniti.
Iako povratak velikih boginja, sljedećeg koronavirusa ili nekog potpuno novog tipa virusa poznatog samo našim davnim precima sve su zastrašujuće mogućnosti, ne mogu se zanemariti ni šanse da bi patogen mogao nastati koji utječe na ključne dijelove prehrambene mreže; ili kao sredstvo infekcije ili kao izvor ugljika.
Znajući ono što znamo, gotovo sigurno postoje nepoznati faktori sadržani u dugo smrznutom ledu koji nas mogu iznenaditi. Poruka koju Dewan prenosi od Evengård poruka je koja zaslužuje ponavljanje: “Postoji mnogo toga što ne znamo, a ono o čemu je vrlo malo ljudi istraživalo je permafrost.”