Astronomi uočili nevjerojatan objekt koji kruži oko jedne zvijezde: U obliku diska je i dosad ga nikad nisu vidjeli

Značajka je uočena u Velikom Magellanovom Oblaku, patuljastoj galaksiji udaljenoj oko 179.000 svjetlosnih godina od Mliječnog puta.

Grupa astronoma nedavno je uočila znakove proširenog prstena prašine i plina koji kruži u orbiti oko udaljene zvijezde.

 

Iako ova pojava nije neuobičajena jer predstavlja normalnu fazu razvoja zvijezde i njenog planetarnog sustava, ono što ovu otkrivenje čini spektakularnim jest da je prvi put primijećeno oko zvijezde u potpuno drugoj galaksiji izvan naše vlastite.

Značajka je uočena u Velikom Magellanovom Oblaku, patuljastoj galaksiji udaljenoj oko 179.000 svjetlosnih godina od Mliječnog puta. Iako se može činiti logičnim pretpostaviti da su procesi formiranja zvijezda univerzalni, do sada nismo bili u mogućnosti promatrati njihove specifičnosti izvan naše matične galaksije.

 

“A kad sam prvi put vidjela dokaze o rotirajućoj strukturi u ALMA podacima, nisam mogla vjerovati da smo otkrili prvi egztragalaktički akrecijski disk. Bio je to poseban trenutak”, izjavila je astronomkinja Anna McLeod s Sveučilišta u Durhamu u Velikoj Britaniji, prenosi Science Alert.

 

“Znamo da su diskovi ključni za formiranje zvijezda i planeta u našoj galaksiji, a ovdje, prvi put, direktno vidimo dokaze za to u drugoj galaksiji”, rekla je još.

https://www.youtube.com/watch?v=x-rlPJwcdcU

Kako se formira?

Zvijezde nastaju iz gustoće grudica u oblacima molekularnog plina i prašine koji se nalaze u međuzvjezdanim prostorima. Kad gruda postane dovoljno gusta, kolapsira pod utjecajem gravitacije. Zakretanjem, počinje privlačiti više materijala iz oblaka oko sebe. Međutim, taj materijal ne pada na protostar bilo kako; organizira se u prsten oko ekvatora zvijezde i pada na nju kontroliranim, stabilnim tokom, poput vode niz odvod.

 

Nakon što se zvijezda završi formirati, ostatak diska ostaje tu, skupljajući se kako bi stvorio sve druge elemente planetarnog sustava: planete, asteroide, meteore, komete, prašinu. Zbog toga planete Sunčevog sustava više manje kruže oko Sunca u ravnoj ravnini. Mi smo poput osjetljive plijesni koja je narasla na ostacima Sunčevog doručka.

 

Atacama Large Millimeter/submillimeter Array (ALMA), moćan radioteleskop, snimio je nekoliko takvih diskova diljem Mliječnog puta u različitim fazama razvoja. Neki imaju jasne praznine koje se smatraju čišćenim planetama koje se grupiraju dok kruže. No, što je nešto dalje, to je teže razlučiti, čak i s moćnim teleskopom.

Kako funkcionira

McLeod i njezini kolege krenuli su u kampanju kako bi pronašli egztragalaktički zvjezdasti disk kad su podaci dobiveni instrumentom Multi Unit Spectroscopic Explorer (MUSE) na Very Large Telescope otkrili znakove mlaza u sustavu pod nazivom HH 1177.

 

I ovi su znakovi potpis stvaranja zvijezde: nešto od materijala koji kruži oko formirajuće zvijezde odnosi se duž njezinih magnetskih linija do polova, gdje se lansira u svemir u obliku snažnog mlaza.

 

Istraživači su željeli vidjeti mogu li primijetiti disk u prašnjavom srcu stvaranja zvijezda, pa su koristili ALMU kako bi tražili znakove rotacije. To se može vidjeti u načinu na koji duljine valova svjetlosti postaju kraće kako izvor ide prema nama i dulje kako se odmiče.

 

“Frekvencija svjetlosti mijenja se ovisno o tome koliko brzo se plin koji emitira svjetlost kreće prema ili od nas”, kaže astronom Jonathan Henshaw sa Sveučilišta u Liverpoolu John Moores u Velikoj Britaniji. “To je upravo isti fenomen koji se događa kad se mijenja visina tona sirene hitne pomoći dok prolazi pored vas i frekvencija zvuka ide od više prema nižoj.”

Važno otkriće

Zanimljivo je da su podaci ALME pokazali jasne znakove ove rotacije. Zvijezda, otkrilo je timsko analiza, vrlo je mlada i masivna, još uvijek se hraneći iz diska oko sebe. To je prilično normalno. No, postojala je razlika između nje i protostelarnih diskova pronađenih u Mliječnom putu: disk HH 1177 vidljiv je u optičkim valnim duljinama.

 

To, kažu istraživači, ima veze s međuzvjezdanim okolišem u Velikom Magellanovom Oblaku. Tamo ima puno manje prašine; stoga zvijezda HH 1177 nije toliko zamagljena zavjesom materijala kao što su obično mlade, masivne zvijezde Mliječnog puta.

 

Ovo otkriće čini ga važnim za proučavanje ne samo kako se zvijezde formiraju u različitim okolinama, već i ograničenja koja te okoline mogu postaviti na formiranje zvijezda općenito.

 

“Živimo u dobu brzog tehnološkog napretka kad su u pitanju astronomski objekti”, kaže McLeod. “Biti u mogućnosti proučavati kako se zvijezde formiraju na takvim nevjerojatnim udaljenostima i u drugoj galaksiji vrlo je uzbudljivo.”