Otapanje također izaziva zabrinutost zbog povratka drevnih virusa koji bi nas mogli progoniti.
Od nevjerojatno očuvane izumrle megafaune poput vunastog nosoroga, do ostataka divovskog vuka starog 40.000 godina i bakterija starih preko 750.000 godina. Svašta se može pronaći zakovano ispod leda, na najhladnijim područjima zemlje, međutim nisu sve od tih stvari mrtve.
Stoljetna mahovina mogla je oživjeti u toplini laboratorija. Isto tako, nevjerojatno, mogli su i sitni okrugli crvi stari 42.000 godina. Ovi fascinantni uvidi u organizme iz daleke prošlosti Zemlje otkrivaju povijest drevnih ekosustava, uključujući detalje okoliša u kojima su postojali.
Ali otapanje također izaziva zabrinutost zbog povratka drevnih virusa koji bi nas mogli progoniti. “Otapanje neće samo dovesti do gubitka tih drevnih, arhiviranih mikroba i virusa, već i oslobađanje u okoliš u budućnosti”, objasnili su istraživači u studiji iz 2021. godine, koju je vodio prvi autor i mikrobiolog Zhi-Ping Zhong s Ohio State University.
Bića stara 15 000 godina
Zahvaljujući tehnikama metagenomike i novim metodama za održavanje steriliziranih uzoraka leda, istraživači bolje razumiju što točno leži unutar hladnoće.
U studiji je tim uspio identificirati arhivu desetaka jedinstvenih virusa starih 15.000 godina s ledenjaka Guliya na Tibetskoj visoravni, i dobiti uvid u njihove funkcije. “Ovi ledenjaci su se formirali postupno, i zajedno s prašinom i plinovima, mnogi, mnogi virusi također su se taložili u tom ledu”, rekao je Zhong. Ti mikrobi potencijalno predstavljaju one koji su bili u atmosferi u vrijeme njihovog taloženja, objasnio je tim u svom radu.
Prošle studije pokazale su da mikrobnim zajednicama koreliraju promjene u koncentracijama prašine i iona u atmosferi, te mogu ukazivati na klimatske i okolišne uvjete u to vrijeme.
Nikad viđeni virusi
Unutar ovih smrznutih zapisa drevnih vremena, na 6,7 kilometara iznad razine mora u Kini, istraživači su otkrili da 28 od 33 virusa koje su identificirali nikada prije nisu viđeni.
“Ovo su virusi koji bi napredovali u ekstremnim okolišima”, rekao je mikrobiolog na Ohio State Universityju, Matthew Sullivan, s “potpisima gena koji im pomažu da zaraze stanice u hladnim okruženjima – samo nadrealni genetski potpisi za to kako virus može preživjeti u ekstremnim uvjetima.”
Uspoređujući njihove genetske sekvence s bazom podataka poznatih virusa, tim je otkrio da su najobilniji virusi u oba uzorka leda bili bakteriofagi koji inficiraju Methylobacterium – bakterije važne za metanski ciklus unutar leda. Najviše su povezani s virusima pronađenim u sojevima Methylobacteriuma u biljnim i tlo habitats – u skladu s prethodnim izvješćem da glavni izvor prašine koja se taloži na ledenjaku Guliya vjerojatno potječe iz tla.
“Ovi smrznuti virusi vjerojatno potječu iz tla ili biljaka i olakšavaju stjecanje hranjivih tvari za svoje domaćine”, zaključio je tim.
Kako će virusi i bakterije reagirati
Iako se spektar drevnih virusa čini osobito zabrinjavajućim nakon pandemije COVID-19, najveća opasnost leži u tome što još oslobađa otapanje leda – masivne rezerve vezanog metana i ugljika. Ali jasno je da led također može otkriti uvide u prošle okolišne promjene i evoluciju virusa.
“Vrlo malo znamo o virusima i mikrobima u ovim ekstremnim okruženjima, i što se zapravo tamo nalazi”, objasnio je zemaljski znanstvenik Lonnie Thompson, napominjući da još uvijek imamo mnoga važna pitanja koja nisu odgovorena.
“Kako bakterije i virusi reagiraju na klimatske promjene? Što se događa kad prelazimo iz ledenog doba u toplo razdoblje u kojem se trenutno nalazimo?” Puno je još pitanja i prostora za istraživanje.