Teško je zamisliti šta se u njegovoj glavi i srcu dešava, ali evo duže od godine dana pas, kojeg je njegova gazdarica Pemba Mustafić za života nazvala “Rundo”, ne odlazi sa njenog mezara na mjestu Hrašće u mjestu Tokoljci kod Srebrenice.
Ranim jutrom tu dođe, ostane tokom cijelog dana, a onda naveče se vrati do svoje kućice. Kao da se još uvijek nada da će mu Pembda donijeti večeru ili doručak, da će mu potepati, a on joj bezbrižno potrčati u zagrljaj. Bili su godinama nerazdvojni, dva najbolja prijatelja.
Pembu je srce izdalo, a Rundino samo što nije puklo od tuge. On ne plače, ali cvili, tuguje… Kao da se nada da će Pemba odnekuda doći I potepati mu:
“Rundove moj, razgovoru i snago moja”!
Pemba Mustafić preminula je početkom novembra 2020. godine. Imala je 86 godina i bila je jedna od najstarijih povratnika u Srebrenicu. Brigu o njenom psu je preuzeo sin Zaim, hrani ga, pokušava da nastavi tamo gdje je njegova majka stala. Ali, Rundo nije sretan.
“On je baš privržen mojoj rahmetli majci – kazuje Zaim Mustafić.
Kada su Pembu spuštali u mezar, on je cvilio iznad kabura. Svi su otišli sa dženaze, ali on je tu ostao. Vratio se tek naveče.
Od tada svakodnevno odlazi do Pembinog mezara. Čeka I tuguje dok I njega srce ne izda. Takva je pseća ljubav!