“Tijelo vam se raspada i zapravo umire”.
Svatko tko se usudi popeti na najviši vrh Mount Everesta, na kraju će se naći u zastrašujućoj ‘zoni smrti’. Najviša planina na Zemlji iznad razine mora nalazi se u podrasponu Mahalangur Himal na Himalaji. Najmanje 310 ljudi umrlo je pokušavajući doći do vrha, koji iznosi otprilike 8.849 metara.
Međutim, penjači koji se popnu na visinu veću od 7.900 metara doslovno će ući u ‘zonu smrti’, gdje rizik od srčanog udara, moždanog udara ili bolesti dolazi na visoki stupanj. Tamo gore ima tako malo kisika da se tijelo bori da održi korak i stanice mogu brzo propadati, iz minute u minutu. Jeremy Windsor, liječnik koji se popeo na Everest 2007. godine, rekao je blogeru s Everesta, Marku Horrellu, da bi penjači u zoni smrti preživjeli sa samo jednom četvrtinom kisika koji je potreban na razini mora.
“Razine kisike bile su usporedive s brojkama pronađenim kod pacijenata na rubu smrti”, rekao je Windsor. Na velikim visinama tijelo će proizvoditi više hemoglobina nego inače kako bi kompenziralo dramatičnu promjenu kisika. Ipak, previše hemoglobina zapravo će zgusnuti vašu krv, zbog čega će vaše srce sve više raditi kako bi pumpalo krv po tijelu, što znatno povećava mogućnost moždanog udara.
Problema je još mnogo
Penjači su također u opasnosti od hipoksije, odnosno stanja kada vaš mozak ne prima dovoljno kisika. Hipoksija uzrokuje oticanje mozga i otežava koncentraciju te će vjerojatno izazvati povraćanje i mučninu. “Tijelo vam se raspada i zapravo umire”, rekla je za Business Insider Shaunna Burke, penjačica koja se popela na Everest 2005. godine. “To postaje utrka s vremenom. “Svakog drugog ili trećeg udisaja vaše tijelo traži zrak i vi se probudite.” Stručnjak za visinu i liječnik Peter Hackett također je rekao za PBS: “Ljudi će početi propadati. Spavanje postaje problem. Dolazi do gubitka mišića. Dolazi do gubitka težine.”
Sir Edmund Hillary, koji je postao prva osoba koja se popela na Everest 1953. godine, zajedno s Tenzing Norgayem, ranije se žalio na nedostatak pomoći drugih penjača. Rekao je za New Zealand Herald: “Ako imate nekoga tko je u velikoj potrebi, a vi ste još uvijek jaki i energični, tada imate dužnost, doista, dati sve što možete da spustite čovjeka dolje i dolazak do vrha postaje sekundarni cilj. “Mislim da je cijeli stav prema penjanju na Mt Everest postao prilično užasan. Ljudi samo žele doći do vrha. Nije ih nimalo briga za bilo koga drugog tko bi mogao biti u nevolji i to me uopće ne impresionira ostave nekoga da leži pod stijenom da umre.”