Podigao sam svojevremeno kupolu na Hramu Svetog Save, tešku 4.000 tona, uz pomoć hidraulike, što je bio najveći graditeljski podvig toga vremena. Učestvovao sam i u posljednjoj modernizaciji železničke signalizacije od Tovarnika do Đevđelije, projektovao hidraulične sisteme građevinskih mašina koje se koriste na kopovima uglja, tehnološke linije u proizvodnji opreme za naftne bušotine… Kada sam otišao u penziju, nisam stao. Odlučio sam da napravim generator koji će proizvoditi najjeftiniju struju na svijetu!
Ovako o svom najnovijem patentu priča Tomislav Cvetković iz Srbije, mašinski inženjer u penziji. Ukoliko se njegov izum sprovede u djelo, Srbija bi mogla da postane jedan od najvećih izvoznika struje, sa ubjedljivo najnižom cijenom. Umjesto dosadašnje proizvodne cijene kilovata od 10 do 14 evrocenti, u termoelektranama na ugalj (prema američkoj analizi), Cvetkovićev generator daje proizvodnu cijenu od svega četiri do pet evrocenti po kilovatu!
U vremenu kada zelena energija teži da zamjeni tešku industriju i kada Srbija ima pritisak da gasi svoje termoelektrane, ovaj inženjer pravi struju – iz obnovljivih izvora.
– Shvatio sam da je potreba za električnom energijom u svijetu velika, pa sam počeo da izučavam vjetro-generatore – kaže Tomislav Cvetković. – Čitao sam literaturu iz te oblasti i shvatio da vjetro-parkovi rade na godišnjem nivou svega 18 odsto, u najboljem slučaju 24 kada su dobre ruže vjetrova, a mi moramo da povećamo udio proizvodnje struje iz obnovljivih izvora. Zato sam projektovao prenosni uređaj koji koristi kinetičku energiju kao obnovljivu i povećava izlaznu snagu.
U prevodu – Cvetkovićev patent bi od jednog kilovata, koji je potreban da se pokrene njegova mašina, dobio osam! Ukoliko bi generator zaživio, mogao bi da zamjeni sve termoelektrane na ugalj u Srbiji! Ne bi bilo potrebe ni da se razmišlja o nuklearnim pogonima, koji su ogromni zagađivači prirodne sredine.
– Početna ideja jeste da se napravi jedan generator jačine tri megavata – objašnjava kreator patenta. – Samo ta mašina mogla bi da snabdije jedan manji grad od 20.000 stanovnika. Inicijalna, odnosno početna energija za ovaj poduhvat bila bi svega 355 kilovata. Kod projektovanja elektrana velikih snaga, pogon je potreban da se pokrene samo jedan generator, a onda se svi ostali u takozvanoj bašti – lančano pokreću.
Kako ni tu početnu energiju ne bi “napravio” od teške industrije, Cvetković ima plan da je dobije iz drugih obnovljivih izvora – sunca, vjetra, minihidroelektrana (potočare) snage do 500 kilovata. Ali da čim aktivira generator, on iz sopstvene proizvedene struje automatski počne da preuzima napajanje svog pogonskog motora, dok se njegovo inicijalno napajanje isključuje i usmjerava u prenosnu mrežu, odnosno za tržište.
Izum za Srbiju
Patent je Tomislav Cvetković prijavio i u Americi, a prezentovao ga je i Evropskoj komisiji. Ipak, on bi najviše volio da mašina zaživi – u Srbiji.
– Potrebno je 3,5 mil EUR za generator od tri megavata, a imamo i pogon u blizini Beograda gdje bismo počeli proizvodnju – govori inženjer Cvetković. – Najdraže bi mi bilo da izum sprovedem u djelo u Srbiji, jer bih prvenstveno želio da pomognem svojoj zemlji. Ideja mi je da napravim elektranu od 600 megavata u kraju u kom sam rođen, na Suvoj planini, dok bi za najveći pogon od 20.000 megavata bila planirana Čoka, u Vojvodini. Samo da obezbijedim sredstva.