ŽIVOT IPAK STIGAO IZ SVEMIRA!? ‘U asteroidu smo pronašli jedan od temeljnih gradivnih blokova života’

Sonda Hayabusa-2, kao dio programa MINERVA-II-1 Japanske svemirske agencije (JAXA), lansirana je još 2014., a u orbitu oko asteroida Ryugua stigla je 2018. godine.

Tijekom misije, sonda je prikupila nekoliko uzoraka stijenja i tla koji su zatim poslani natrag na Zemlju radi proučavanja unutar male kapsule.

 

Oni su sigurno stigli 2020. i znanstvenici ih od tada proučavaju.

Sada je analiza uzoraka koje je prikupila letjelica otkrila da materijal, za koji se pokazalo da je najprimitivniji dosad proučavan u laboratoriju, sadrži uracil – jednu od četiri nukleobaze ribonukleinske kiseline (ili RNA) koja je jedna od građevni blokovi života na Zemlji.

 

Smatra se da je sam asteroid nastao daleko od Sunca (oko orbite Neptuna) prije nekih 4,5 milijardi godina tijekom najranijih dana Sunčeva sustava.

 

Ovo otkriće je pozdravljeno kao dodatni dokaz koji sugerira da su građevni blokovi života stigli na naš planet iz svemira u nekom trenutku u dalekoj prošlosti.

 

“Otkriće biološki relevantnih molekula kao što su nukleobaze u najiskonskijim izvanzemaljskim materijalima bez ikakvih zemaljskih kontaminacija jamči da su one stvarno prisutne u izvanzemaljskim okruženjima”, kaže glavni autor studije Yasuhiro Oba sa Sveučilišta Hokkaido (Japan).

Važna misija

Podsjetimo, program MINERVA-II-1 japanske svemirske agencije jest misija koja je uključivala slanje dvije robotske sonde na asteroid Ryugu radi proučavanja njegove površine i okoline. Ova misija je bila dio šireg projekta Hyabusa2, koji je pokrenut u svrhu proučavanja asteroida Ryugu i prikupljanja uzoraka stijena s površine asteroida.

 

MINERVA-II-1 je zapravo skraćenica za “Micro Nano Experimental Robot Vehicle for Asteroid, druga generacija”. Ovaj program se sastojao od dvije robotske sonde koje su bile opremljene kamerama, senzorima i drugom opremom za proučavanje asteroida Ryugu.

 

Svaka sonda je bila opremljena mehanizmom za skakanje po površini asteroida i prikupljanje podataka, a jedna od njih je bila opremljena i mehanizmom za uzorkovanje tla s površine asteroida. Ove sonde su bile relativno male veličine i težile su manje od 1 kg.

 

Cilj tog programa jest prikupljanje podataka o asteroidu Ryugu koji će pomoći u razumijevanju formiranja Sunčeva sustava i života na Zemlji.

 

Program MINERVA-II-1 predstavlja važan korak u istraživanju svemira i razvoju robotske tehnologije.

 

‘Mi smo djeca svemira’

Teorija panspermije jest ideja koja sugerira da su životni oblici na Zemlji potekli iz drugih mjesta u svemiru, poput drugih planeta, mjeseca ili kometnih tijela, a ne da su se razvili samo na Zemlji. Prema ovoj teoriji, životni oblici su se širili kroz svemir u obliku mikroskopskih organizama, kao što su bakterije ili spore, i stigli na Zemlju.

 

Ta teorija se temelji na činjenici da postoje mnoga mjesta u svemiru koja su pogodna za razvoj života, kao što su vode i organske molekule, i da je moguće da su se ovi životni oblici razvili drugdje u svemiru i preživjeli putovanje do Zemlje.

 

Postoje različite varijante teorije panspermije. Neki znanstvenici predlažu da su životni oblici stigli na Zemlju putem kometnih tijela ili asteroida koji su udarili u Zemlju, dok drugi predlažu da su organizmi putovati kroz svemir na vlastitu, kao što je to moguće kod extremofilnih bakterija koje su sposobne preživjeti u ekstremnim uvjetima i visokim radijacijama.

 

Unatoč nekim kontroverzama oko ove teorije, ona i dalje privlači pozornost znanstvenika.