Obilje kostiju i prisutnost ljudskog stopala doveli su istraživače do zaključka da su Maye možda koristile kanu tijekom rituala i da je namjerno postavljen u špilju.
Drveni kanu okružen ljudskim i životinjskim kosturima u blizini drevnog majanskog grada Chichén Itze možda je korišten kao dio rituala. Godine 2021. ronioci na meksičkom poluotoku Yucatán otkrili su čamac i kosti duboko u podvodnoj špilji koja se nalazi 4,6 metara ispod površine vode. Sveukupno su arheolozi pronašli 38 skeletnih ostataka, uključujući ljudsku metatarzalnu kost najvjerojatnije od žene, kao i kosti pasanca, psa, purana i orla, navodi se u priopćenju koje prenosi Live Science.
Obilje kostiju i prisutnost ljudskog stopala doveli su istraživače do zaključka da su Maye možda koristile kanu tijekom rituala i da je namjerno postavljen u špilju. Ova se ideja temelji na činjenici da su pasanci vješti plivači sposobni zadržati dah pod vodom, koristeći svoje kandže da se poguraju naprijed. Istraživači misle da bi ostaci armadila mogli biti “aluzija na ulazak u podzemni svijet”, stoji u izjavi.
Koristili su ih kao avatar
Maje su vjerovale da su špilje i cenote (vrtače) bili portali u podzemni svijet i koristili su pasance kao “avatar” za Boga L, božanstvo jaguara s ogrtačem koji podsjeća na oklopljeni uzorak oklopa pasanca.
“Poznate su slike u majanskoj keramici na kojima se pasanac pojavljuje kao ‘stolica bogova’, s likovima koji na nju stavljaju svoje noge”, rekla je Alexandra Biar, arheologinja iz francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja (CNRS) u priopćenju.”Ovo bi bilo izravno povezano s arheološkim dokazima uočenim u cenotu,” s pasancem koji služi kao manifestacija božanstva.
Sam kanu također pruža arheolozima dodatne dokaze da je korišten kao dio svete ceremonije, budući da je sadržavao “vrlo težak” pramac i krmu kojima bi bilo teško upravljati u brzim strujama i najvjerojatnije nikad nije bio sposoban za plovidbu.
Kad je čamac prvi put otkriven tijekom iskapanja prije projekta željeznice, arheolozi su ga “uvjetno datirali” između 830. i 950. godine nove ere, navodi Reuters. Međutim, nova analiza ugljika pokazuje da drvo posude datira iz 16. stoljeća, navodi se u priopćenju.